Kategorički imperativ
Kategorički imperativ je formulirao i identificirao njemački filozof Immanuel Kant ( – ) kao najviši moralni princip.
Moralno se djelovanje zasniva na samokontroli jer svaki čovjek već ima apriorni zakon koji nam naređuje kako da se ponašamo. Taj moralni zakon Kant naziva kategoričkim imperativom. Kant je dao više definicija kategoričkog imperativa a jedna od njih je: Radi tako da princip tvoga rada može postati princip rada svih drugih. Osim ove najopćenitije formulacije moralnog zakona, Kant navodi i sljedeće načelo: "Djeluj tako da tretiraš ljude, kako sebe tako i druge, uvijek kao cilj, a nikad kao sredstvo!". Time Kant naglašava dužnost poštovanja posebnog dostojanstva čovjeka kao razumnog i slobodnog bića. Po Kantu, moralna dobrota nekog ljudskog čina ne slijedi iz objekta, tj. ništa nije dobro samo po sebi. Uostalom, on smatra da mi ni ne možemo znati kakve su zapravo stvari same po sebi. Moralno dobro nekog čina zato po Kantu slijedi jedino iz dobre nakane. Sama nakana je pak, dobra jedino ako se radi iz dužnosti, tj. da bismo poštovali moralni zakon.
Kant je formulirao kategorički imperativ u djelu Metafizika ćudoređa iz
Vidi još
[uCategorical imperative
Central concept in Kantian moral philosophy
The categorical imperative (German: kategorischer Imperativ) is the central philosophical concept in the deontologicalmoral philosophy of Immanuel Kant. Introduced in Kant's Groundwork of the Metaphysics of Morals, it is a way of evaluating motivations for action. It is best known in its original formulation: "Act only according to that maxim whereby you can at the same time will that it should become a universal law."[1]
According to Kant, rational beings occupy a special place in creation, and morality can be summed up in an imperative, or ultimate commandment of reason, from which all duties and obligations derive. He defines an imperative as any proposition declaring a certain action (or inaction) to be necessary.[2]Hypothetical imperatives apply to someone who wishes to attain certain ends. For example, "I must drink something to quench my thirst" or "I must study to pass this exam."[3] The categorical imperative, on the other hand, commands immediately the maxims one conceives which match its categorical requirements, denoting an absolute, unconditional requirement
Kants kategoriska imperativ lyder: "Handla endast efter den maxim, om vilken du samtidigt kan vilja, att den skall bli allmän lag".
Vad menas egentligen med "allmän lag"? Ska det tolkas exakt samma sak som står i Bibeln: "Allt vad ni vill att andra ska göra mot er ska ni göra mot dem" (eller vad det nu står).
I princip. Gör inget du inte skulle vilja att alla andra gjorde. Det kan låta besläktat med Bibelns ord, men jag tror de skiljer sig lite. Innan du utför en handling av vikt, ska du föreställa dig hur det skulle gå om alla gjorde så. Går det bra att alla gör det (andas, t ex) så kan du göra det med gott samvete. Något tvivelaktigt är isåfall mord.
T ex ha hund. Hur skulle det se ut om alla hade hund? Det skulle inte funka, men det går bra iochmed att inte alla har det. Skulle vi handla efter Kants maxim skulle det mesta se radikalt annorlunda ut.
Det var väl ett ganska besynnerligt sätt att tolka Kant. Hur får du Kants "att handla efter en princip (maxim) som upphöjs till allmängiltig princip" till en regel typ vad som gäller vid hundhållning?
Varför då inte också: "Eftersom inte alla kan äta en varmkorv hos Korv-Olle bör jag inte heller äter en."
Det är in
Kategoriska imperativet
Det kategoriska imperativet formulerades och identifierades av filosofenImmanuel Kant (–) som moralens högsta princip. I sin grundformulering lyder det "Handla endast efter den maxim genom vilken du tillika kan vilja att den blir en allmän lag". Kant menar dels att detta är en syntetiskt nödvändig sanning, vid betraktande av begreppet "kategoriskt imperativ". Efter avlägsnande av allt empiriskt, eller "materiellt", kvarstår endast lagbundenheten själv. Därav följer det rent formella kravet att anpassa sina handlingar till kravet på lagbundenhet.
Kant formulerade principen i sin Grundläggning av sedernas metafysik från I samma verk presenterar han ytterligare tre formuleringar av samma princip. Hur man ska tolka detta "samma" är emellertid en tvistefråga inom filosofin alltsedan Kants dagar. En vanlig tolkning är att de är ekvivalenta[särskiljning&#;behövs] i den meningen att de ger upphov till samma plikter. De andra formuleringarna lyder i följande ordning:
- Handla som om maximen för din handling genom din vilja skulle kunna bli allmän lag.
- Handla så att du aldrig behandlar mänskligheten i [vare sig] din egen [eller någon annan
Kategorički imperativ
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Kategorički imperativ je u etičkoj filozofiji Immanuela Kanta glavna formula etičkog razmišljanja. Kant je kategorički imperativ formulirao na više načina. Jedan od mogućih je:
- "Djeluj samo po onoj maksimi, za koju možeš u isto vrijeme htjeti da postane opći zakon." (Kritika praktičnog uma)
Ovdje se jasno naglašava ljudski um, kao konačna instanca svakog morala. Primjer njegove upotrebe bio bi: "ako ne želim da krađa postane opći zakon, onda ne smijem ni ja krasti".
Na drugom mjestu kategorički imperativ glasi ovako:
- "Djeluj samo tako, da ljudstvo, kako u tvojoj osobi tako i u osobi svakog drugog, uvijek vidiš kao smisao a nikada samo kao svrhu."
Ova formula jasno odbacuje instrumentaliziranje čovjeka u bilo koje svrhe, i naglašava ljudskost kao glavnu dimenziju međuljudskog odnosa.
Tre